Kažu da će se u 2024. godini putovati više nego ikad. Naravno, to vrijedi za turistička putovanja, no vjerujemo kako niti onih službenih neće nedostajati. Tome u prilog idu i veći neoporezivi iznosi za dnevnice i naknade za korištenje privatnog automobila u službene svrhe (loko vožnja).
U nastavku bloga saznajte sve o službenim putovanjima, dnevnicima i loko vožnjama te koliko iznose novi neoporezivi primitci.
Kako se definira službeno putovanje?
Zakonom i Pravilnikom o porezu na dohodak propisano je koji uvjeti moraju biti zadovoljeni da bi se putovanje smatralo službenim putovanjem te su propisani iznosi dnevnica koje poslodavac može isplatiti neoporezivo.
Razlikujemo službena putovanja u tuzemstvu i inozemstvu.
Službenim putovanjem u tuzemstvu smatra se putovanje do 30 dana neprekidno, radi obavljanja u nalogu za službeno putovanje određenih poslova njegova radnog mjesta, a u svezi s djelatnosti poslodavca unutar granica RH.
S druge strane, službenim putovanjem u inozemstvo smatra se putovanje koje traje do 30 dana neprekidno iz RH u stranu državu i obratno, putovanje iz jedne strane države u drugu i/ili iz jednog mjesta u drugo mjesto na teritoriju strane države.
Prije odlaska na službeni put poslodavac je obvezan radniku dati putni nalog, čiji je obvezni sadržaj propisan Pravilnikom o porezu na dohodak, a temeljem kojega se obračunavaju troškovi nastali uz to putovanje što mora biti dokumentirano vjerodostojnom dokumentacijom.
Rok predaje putnoga naloga poslodavcu nije zakonski propisan te je uputno da poslodavac nekim od svojih akata utvrdi krajnji rok predaje.
Također, uz putni nalog obvezno se prilažu isprave kojima se dokazuju nastali izdaci i to osobito:
- računi za cestarine,
- računi za tunelarine, trajekte i sl.
- računi za parking,
- putne karte ili u iznimnim i opravdanim slučajevima preslike putnih karata,
- računi za smještaj i drugo.
Dakle, osnovni dokument za knjiženje troškova naziva se putni nalog i mora biti ovjeren od strane odgovorne osobe (najčešće direktor/voditelj odjela), a mora sadržavati podatke o relaciji, trajanju putovanja i poslovnoj svrsi radi koje djelatnik tvrtke odlazi na službeno putovanje.
Koji su uvjeti za isplatu neoporezive dnevnice?
Pravo na dnevnicu proizlazi iz internog akta poslodavca i/ili kolektivnog ugovora, a porezni propis samo propisuje uvjete i visinu neoporezivog iznosa.
Drugim riječima, pravo radnika na dnevnicu za vrijeme službenog putovanja nije propisano niti Zakonom o radu niti poreznim propisima, već se to pravo utvrđuje nekim od izvora radnoga prava (kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu) ili odlukom poslodavca.
Ako poslodavci nisu obvezni primjenjivati kolektivni ugovor kojim je propisano pravo na dnevnicu, ili isto nemaju utvrđeno pravilnikom ili ugovorom o radu, nemaju niti obvezu isplaćivati ih.
Zakonom i Pravilnikom o porezu na dohodak propisano je koji uvjeti moraju biti zadovoljeni da bi se putovanje smatralo službenim putovanjem te su propisani iznosi dnevnica koje poslodavac može isplatiti neoporezivo.
Da bi poslodavac mogao svojem radniku isplatiti neoporezivu dnevnicu, koja služi za pokriće troškova prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen, potrebno je da je:
- radnik upućen na službeni put iz mjesta u kojem je mjesto rada ili iz mjesta njegovog prebivališta/uobičajenog boravišta u drugo mjesto (osim u mjesto u kojem je prebivalište ili uobičajeno boravište radnika) i
- da je udaljenost u mjesto u koje je upućen na službeni put najmanje 30 km,
Napominjemo da za neoporezivu isplatu dnevnice moraju biti zadovoljena oba uvjeta.
Koliko se može neoporezivo isplatiti?
Za početak potrebno je pojasniti kako je za određivanje broja dnevnica važno izračunati trajanje ukupnog putovanja. Za svaka 24 sata provedena na službenom putovanju može se isplatiti jedna dnevnica, za ostatak vremena dulji od dvanaest sati također jedna dnevnica, a za ostatak vremena dulji od osam sati pola dnevnice.
Također, i za jednodnevna putovanja koja traju više od dvanaest sati može se isplatiti jedna dnevnica, a za ona koja traju dulje od osam sati pola dnevnice.
Navedena vremenska pravila jednako se primjenjuju pri određivanju broja tuzemnih i inozemnih neoporezivih dnevnica, no visina tuzemne i visina inozemnih dnevnica znatno se razlikuju.
Službeno putovanje promatra se kao jedna cjelina, pa se na temelju ukupno provedenih sati na služenom putovanju, od polaska do povratka, utvrđuje broj dnevnica.
Kako bi mogli pravilno odrediti sate provedene u inozemstvu nužno je raspolagati podatkom o točnom vremenu prelaska granice za putovanja kopnenim prijevozom (vlak, autobus, automobil) u odlasku i na povratku. Za putovanja zrakoplovom sati provedeni u inozemstvu računaju se dva sata prije termina predviđenoga polijetanja aviona iz zadnje zračne luke u Hrvatskoj do slijetanja aviona u prvu zračnu luku u Hrvatskoj.
Kada su u pitanju maksimalni iznosi neoporezivih dnevnica koje se mogu isplatiti u 2024. godini vrijedi sljedeće:
- dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 12 sati dnevno mogu se radnicima neoporezivo isplatiti u svoti od 30 eura,
- dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati dnevno neoporezivo se mogu isplatiti u svoti od 15 eura (pola dnevnice).
No, ako je na službenom putovanju na teret poslodavca osiguran jedan obrok (ručak ili večera) neoporezivi iznos dnevnice koji se isplaćuje u novcu umanjuje se za 30% odnosno za 60% ako su osigurana dva obroka (ručak i večera). Doručak koji je uračunat u cijenu noćenja smatra se troškom noćenja i ne smatra se osiguranom prehranom.
Kada su u pitanju službena putovanja u inozemstvo, Odlukom o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna propisane su visine dnevnica koje se mogu neoporezivo isplatiti radnicima koji službeno putuju u inozemstvo.
Pravilnikom o porezu na dohodak propisano je da se dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo koje traje više od 12 sati dnevno može neoporezivo isplatiti do iznosa utvrđenih propisima o izdacima za službena putovanja za korisnike državnog proračuna.
Primjer putnog naloga i obračuna putnih troškova u Minimaxu donosimo na poveznici. Pri prvom unosu potrebno je upisati zakonski obvezne podatke no već sljedeći puta program će se sam pobrinuti za većinu podataka. Minimax Vam predlaže rutu na karti (Google Maps) te izračunava i broj kilometara. Po povratku sa službenog puta, zaposlenik može dodati priloge putnom nalogu i obračun je pripremljen.
Loko vožnja
Svakodnevna narav posla često zahtijeva odlazak s radnog mjesta na sastanak, obilazak poslovnog pogona i sl., pa tada postoji mogućnost da umjesto korištenja službenih vozila, radnik koristi vlastito tj. privatno vozilo za službene potrebe. Navedeno zovemo “loko vožnja”.
Troškovi korištenja privatnog vozila u poslovne svrhe priznaju se samo zaposlenicima koji su u radnom odnosu kod tog poslodavca i postoji obveza zaposlenika o vođenju mjesečne evidencije loko vožnje za sve udaljenosti manje od 30 km u jednom smjeru. U evidenciju se upisuju nadnevak, vrijeme, početno i završno stanje brojila, naziv lokacije te izvješće o radu.
Ako je mjesto putovanja u jednom smjeru udaljenije od 30 km od sjedišta kompanije ili prebivališta/uobičajenog boravišta radnika, uz ispunjenje ostalih uvjeta, izdaje se putni nalog, a takva vožnja se tretira kao službeni put, a ne više kao loko vožnja. Za službeni put također se može koristiti privatni automobil i može se neoporezivo isplatiti naknada te se takva isplata veže uz putni nalog.
Poslodavci u RH od 1. siječnja 2024. imaju mogućnost isplate naknade radnicima za korištenje privatnog vozila u službene svrhe u iznosu od 0,50 € po prijeđenom kilometru, što je 25 posto više u odnosu na 0,40 € (u 2023. godini). Iznos naknade od 0,50 € ili manji po prijeđenom kilometru u cijelosti je neoporeziv.
Želimo Vam sretan put!
Pripremio: Ivan VIDAS, mag. oec.